bdsmgayrob

« GAY BDSM | Main | Na obuci kod okrutnog GOSPODARA »

Srdjan rob ( " Kako sam poceo " )
2009/07/02,16:40
Srdjan je sebe morao da podseca da je ovo zeleo. Crna traka preko njegovih ociju nije mu dopustala da ista vidi. Svaki zvuk koji je mogao da cuje u sebi je zato nosio pretnju. Cak i zvuci koje je prepoznavao, ali bilo je mnogo vise onih nepoznatih. Koza mu se jezila. Obukao se po njegovim uputstvima. GOSPODAR je vodio celu igru od samog pocetka. Takav je bio dogovor. Srdjan je na to pristao. On je to zeleo. Pomagalo je setiti se toga. Jer, spisak odece koji je od njega dobio bio je tek prva stvar zbog koje je osetio damu se lice crveni. Ali poslusao je, igra je bila takva, na to je pristala. Mrezaste crne carape. To je bila jedna od stavki na spisku. Obukao ih je. Za GOSPODARA. Ove carape bile su jedini deo odece koji je jos uvek imao na sebi. Sve ostalo morao je da skine, po njegovom naredjenju, pred njim. Koza mu se jezila, sto zbog svezeg vazduha u prostoriji, sto zbog straha. O, da, straha je bilo. Srdjanovo srce lupalo je tesko i glasno. Svaki zvuk, stvaran ili zamisljen terao ga je da poskoci. Nije mogao nista da vidi kroz povez. Nije mogao da izvuce ruke iz koznih lisica kojima su bile vezane i podignute visoko iznad njegove glave. Kada ga je vezao, njegov tamnicar je zakacio lisice za metalnu kuku pricvrscenu za lanac ocigledno namenjen u ove svrhe. Zatim je lanac pomocu posebnog mehanizma povukao na gore, povlaceci i Srdjanove ruke. Onda ga je tako ostavio i otisao. Morao je da stoji na prstima. Podesio je duzinu lanca tako da je samo prstima i jagodicama stopala doticao pod. Srdjan je bio potpuno bespomocan. Srdjan je bio potpuno slep, vezan, bespomocan i uplasen. Cekao ga je da se vrati osluskujuci zvuke koje je proizvodio negde na spratu. Drhtao je. Delom od hladnoce, delom od straha. Delom od napora da se odrzi na vrhovima prstiju. Srdjan je ovo sam zeleo. Kada mu je saopstio svoje fantazije on nije nista rekao. Dugo vremena. A onda je dosla lista zahteva. Dugo ju je proucavao boreci se sa sukobljenim emocijama. A onda je pristao. Jer je to zeleo. Ponavljao je to sebi. Ponavljao je to sebi kada su zvuci postali blizi i otvoreno preteci. Prvo skripa kvake pa otvaranje vrata. Teski koraci na stepenistu. Pretrnuo je, cekajuci da mu se obrati. Koraci su se zaustavili. Bio je negde iza njega. Negde blizu njega, cuo ga je kako dise. Nije se usudjivao da ista kaze. On, GOSPODAR je bio taj koji ce se njemu obratiti kada bude odlucio. Poskocio je kada je osetio njegove sake na svojim bedrima. Opekle su ga kao vatra. Osetio je kako mu se u glavi vrti, kako mu se bradavice ukrucuju a noge otkazuju poslusnost. Nije ovo ocekivao. Uspeo je da ga iznenadi. Sa usana mu se oteo priguseni vrisak. 'Bojis se?' Cuo je njegov sapat na nekoliko milimetara od svog uha dok su njegove sake pohlepno stezale njegovu kozu. '...da', odgovorio je. Borio za dah. Imao ga je. Imao ga je potpuno u svojoj vlasti. Sada je toga po prvi put postao potpuno svestan. Cuo ga je kako se smeje dubokim, tihim glasom. Njegova desna saka se pope uz Srdjanova rebra i poce da steze njegovu bradavicu. 'Pali me tvoj strah', rekao joj je. 'Pali me sto si potpuno bespomocan.' Sada je obema rukama stipao njegove bradvice i uvrtao ih kruznim, jakim pokretima prstiju. Srdjan se borio za dah. 'Sada mogu da ti radim sta god hocu, sta god mi se svidi.' Znao je. Znao je da je u pravu. Bio je potpuno prepusten njemu na milost i nemilost. Voljno mu je predao kontrolu nad sobom onda kada je odlucio da proba svoje fantazije uzivo. Sada je drhtao i pitao se da li je napravio dobar izbor. 'Budi dobra muska kurvica i sve ce biti u redu', rekao je. Pretnja u njegovom glasu prethodila je znacenju. 'Ako ne budes dobar...' zastao je. 'Ako ne budes dobar, vec cu pronaci nacin da te ubedim da radis ono sto ja hocu.' Stresao se od njegovog vrelog daha na svom uhu. Bio je na svega par milimetara od njega. 'Da li ti je jasno?' upitao ga je. Srdjan klimnu. 'Da', rekao je tiho. 'Nisam te razumeo' prosiktao je. Njegovi prsti pronadjose njegove kao kamen tvrde bradavice i stegose ih. Snazno, grubo. Bolno. To ga je podsetilo. 'Da, da, GOSPODARU!' povikao je uzurbano. 'Nemoj to da zaboravljas', rekao je a njegove ruke nastavise da istrazuju njegovo telo. Osecao se... jeftino. Osecao se bespomocno i jeftino i... iskorisceno dok su njegove sake klizile po njegovoj kozi. Dodirivao ga je na mestima koja nikada nikom ne bi dopustio da dotakne. Dodirvao ga je gde god je zeleo, kako god je zeleo. Nije mogao da ga spreci, nije mogao da se odbrani ili da mu se otme. Bio je njegov onako kako je on zeleo. Kada je spustio ruku na njegovu zadnjicu i poceo da je miluje, shvatio je da se trese. Nije to bio samo strah. Njegova ruka spustila se nize, otisla na njegovu butinu, pomilovao materijal njegovih mrezastih carapa. Cuo ga je kako duboko dise. Onda je ruka ponovo krenula na gore. Uz njegovu butinu, medu njegove noge, ka njegovim preponama. 'Rasiri ih!' naredio je ostro. Poslusao je. Da li je imao izbora? Srdjan je glasno zajecao kada je prstima prodro duboko u njega. Nije bio u pitanju bol. Nije je bolelo. Shvatio je, pomalo postidjeno, koliko je mokar po lakoci sa kojom su njegovi prsti ulazili. Nije bio u pitanju bol, vise stid, iznenadjenje (ali.. znao je da ce ovako biti, zar ne?), osecaj nemoci, osecaj iskoriscenosti. Radio mu je ono sto je zeleo a on je bila vezan, bespomocan, sasvim na njegovom raspolaganju. 'Koliko si mokar robe... Pali te ovo sto ti radim, zar ne?' pitao ga je sa nekim zluradim prizvukom u glasu. Nije mogao, nije zeleo da mu odgovori. Osecao je kako njegovi prsti ulaze sve dublje u njega, sve dublje, sve jace. Ostar bol ga je trgao. Njegova ruka ga je pljesnula po straznjici. Koza mu je zabridela a sa usana mu se oteo iznenadjeni, bolni krik. 'Kada te nesto pitam, ti ces mi odgovarati, da li je to jasno?' Glas mu je bio cvrst, hladan, preteci. Zastenjao je. 'Da..' A onda se setio. 'Da, GOSPODARU!' ProgutaO je knedlu a onda nastavio. 'Pali me to sto mi radite, GOSPOARU.' Ponovo je gurnuo prste u njega, ovoga puta tri prsta, snazno, nestrpljivo. Srdjan je sada glasno stenjao. Pokusao je da se uzdrzi, nije zeleo da on cuje kako stvari koje joj radi uticu na njega, ali nije vise mogao da izdrzi. Jednom rukom on mu je uvrtao nabrekle, tvrde bradavice. Drugom je radio gore-dole, prodiruci prstima sve brze i sve dublje u njega. Osecao se iskorisceno, upotrebljeno, ovo sto mu je on radio nikada nikome nije dopustio. Osecao se kao... 'Kurvetina!' Rec mu je zaparala usi. 'Kakva si ti kurvetina, Srdjane, iz tebe samo curi!' Ne... Ne... on nije bio... On nije bio... Ali tako se osecao. On je ucinio da se tako oseca. On, njegovi prsti i njegove reci. A njegovo... njegovo telo, ono je imalo sopstvenu volju. Vrteo je kukovima glasno stenjuci, vrteo je i nabijao se na njegove prste, docekujuci njegove ubode, pokusavajuci da sebe dovede do vrhunca. Stid ga je prozdirao ali o tome ce razmisljati kasnije. Sada je samo zeleo da svrsi, da svrsi u njegovim rukama, na njegovim prstima, da svrsi za njega, za svog gospodara. A onda, odjednom, njegovi prsti su izasli iz njega, ostavivsi ga da dahce i vrti kukovima u prazno. 'Srdjane, Srdjane...' smejao se. 'Vidim da ti se ovo dopalo. Zaista si prava kurvetina.' Njegove reci su ga vredjale. On nije bio... Nije bio to sto je on govorio. Ali sada nije mogao da razmislja o tome, ne sada. Sada mu je bilo potrebno oslobodjenje, bio mu je potreban kurac. 'Gospodine', zacvileo je. 'Gospodine, molim Vas...' Nasmejao se, sada jos glasnije. 'Sta, Srdjane, sta?' 'Gospodine, treba mi... Molim Vas...' Nije mogo da se natera da mu sve kaze. Uostalom, znao je. On je znao. 'Treba ti?' Zvucao je iznenadjeno. 'Sta ti treba, Srdjane? Sta jednoj kurvi najvise treba? Kazi mi!' Terao ga je da to izgovori. Osecao je kako mu lice gori od stida. Nije mogao, nije mogao to da kaze... A medu nogama mu je gorelo. 'Treba mi... da svrsim...' prosaputao je porazeno. Ponovo mu je prisao veoma blizu. 'Znam to Srdjane. To se lako vidi kada te covek pogleda. Ali hocu da mi kazes sta ti je potrebno da svrsis. Reci mi!!' Poslednje reci je izgovorio glasnim sapatom pravo u njegovo uvo. Instinktivno je uzmakao i zamalo izgubio tlo pod nogama. 'Ne...' prosaputao je. Ostar bol na njegovoj straznjici. Osetio je kako mu koza gori od udarca. 'Tu rec moras da izbrises iz recnika. Da te cujem: sta ti je potrebno?' Cutao je, pokusavajuci da dodje do daha. Ponovo ga je udario, pa jos jednom, ovog puta njegovi prsti samarali su njegove bradavice. 'Brzo!' viknuo je. 'Brzo mi reci!!!' Nesto se u Srdjanu prelomilo. Nije to bio bol niti strah koliko ponizenje i svest da je pred njim potpuno bespomocan. 'Treba mi... vas kurac.' prosaputao je, porazen i postidjen. Osecaao je kako mu grudi i straznjica bride od udaraca, osecao je kako mu se oci pune suzama od stida, ali osecao je i kako mu niz butine cure sokovi strahovitog uzbudjenja. GOSPODAR nije nista odgovorio. Srdjan ga je cuo iza sebe kako se svlaci. A onda ponovo, njegove ruke na njemu. Njegova velika saka obuhvatila ga je oko vrata. Pribio se uz njega i govorio mu na uvo. 'Znam da ti treba kurac. Znao sam to od prvog momenta kada sam te video. Ali zeleo sam da cujem kako to izgovaras, da to sebi i meni priznas. Sada ces ga dobiti. Sada cu da te jebem onako kako te niko nije jebao u zivotu. Sada cu da te jebem kao kurvetinu' Srdjan se tresao. Da mu ruke nisu bile cvrsto vezane ne bi bio u stanju da se odrzi na nogama. Grlo mu se steglo od stida i straha a povez na ocima natapao se suzama. Ali dole... Dole je bio sve vreliji, sve vlazniji. Kasnije ce imati vremena da mrzi sebe zbog toga. Njegove snazne ruke ga dohvatise. Osetio je kako mu siri noge, kako ga namesta da bi mogao da prodre u njega. Otpozadi, proletelo mu je kroz glavu. Kao kurvu, bas kao kurvu. Usao je u njega grubo, bez neznosti ili pripreme. Jer je znao. Znao je da mu ni jedno ni drugo sada nisu bili potrebni. Bilo mu je potrebno samo njegovo meso u sebi. I dao mu ga je. Dahtao je glasno, opsceno dok je gurao sve dublje i dublje u njega. Bio je veliki, bio je jako tvrd. Drzao ga je rukama za kukove i navlacio na svoj ud. Srdjan je glasno stenjao. Nikada ga niko nije uzeo na ovaj nacin. Nikada nikom ovako nesto ne bi dopustio. Stideo se sebe, stideo se sto je dozvolio ovom muskarcu da ga uzme ovako, na nacin primeren prostitutkama sa ulice. Ali pre svega, stideo se sebe sto mu je utroba gorela od strasti. Sto je i sam mesao kukovima i gurao se na njegov ud. Sto je uzivao u osecaju bespomocnosti i ponizenja. 'Uh, kurvice, kako si vruc, nisam verovao da ces biti ovako napaljen. Svidja ti se moja kurcina, jel' tako?' Njegove reci su ga vredjale, bolele, ali njegove reci su zahtevale da mu odgovori. 'Da, gospodine', mucao je izmedju jecaja. 'Da.. dajte mi Vasu kurcinu!' Zarivao se u njega sve jace. Osecao je njegove testise kako odskakuju od njegovu straznjicu, osecao je njegov glavic na samom vrhu svoje zadnjice. Bio je u njemu sasvim do kraja. 'Reci mi', naredjivao je dahcuci. 'Reci mi da volis moj kurac.' Nije bilo svrhe protiviti se. Srdjan ionako nije vladao svojom voljom u ovom trenutku. 'Volim ga', jecao je. 'Volim Vas kurac, dajte mi ga... do kraja!' Njegove reci su i GOSPODARA podstakle da se u njega zariva jos jace. Dohvatio ga je za kukove, odigao je potpuno sa poda i snazno navlacio na svoj ud. Srdjan je vikao, molio da ga GOSPODARA rasturi, dok mu je utroba gorela. Vrhunac ga je pogodio snazno, nemilosrdno, popeo mu se iz utrobe, uz ledja, kroz kicmu, terajuci misice da se stezu i opustaju. Treso se u naletima grceva, jecao je glasno, mlateci glavom levo i desno. Pred ocima je video tacke bele svetlosti dok je otvorenih usta pokusavao da udahne vazduh koga nikako nije bilo dovoljno. Proslo je nekoliko trenutaka dok je pokusavao da izroni iz guste, tamne tecnosti u koju je potonuo. Proslo je nekolko trenutaka dok nije shvatio da on vise nije u njemu, da ponovo stoji na svojm nogama, da mu je telo potpuno mokro od znoja. Da cuje zvuk mehanizma. Lanac se spustao. Njegova ruka na ramenu naterala ga je na kolena. 'Dole, Srdjane, hocu da klecis ispred mene'. Da li je bilo nacina da ga odbije? Spustio se na kolena, ruku i dalje iznad glave, i dalje vezanih za lanac. Shvatio je da se u ovom polozaju oseca jos bespomocnije, jos izlozenije. Stao je ispred njega. 'Hajde da vidimo koliko si ozbiljno mislio ono sto si rekao. Da vidimo koliko ZAISTA volis ovaj kurac. Otvori usta!' Njegovo naredjenje ostavilo ga je bez daha. Ne.. Ne, to nije mogla. Ne... Osetio je kako ga je uhvatio za kosu. Onda je zarezao u njegovo lice. 'Nemam previse strpljenja za tvoja premisljanja, robe. Rekao sam ti da otvoris usta!!!' Ne... Ne... Drhteci, Srdjan je otvorio usta. Kada je osetio vlazni, vreli, klizavi glavic kako ga dotice po licu, refleksno je zatvorio usta i pokusao da uzmakne. Ne... Ne... Nije mogao, ovo nije mogao. Lanac ga je drzao i dalje crvsto svezanim. Nije bilo uzmicanja. Okretao je glavu levo i desno osecajuci kako se on pomera, pokusavajuci da mu prisloni glavic na usne. Miris, miris je bilo ono sto ga je odbijalo jace nego dodir. Mogao je da oseti svoj miris na njegovom udu. Mogao je da oseti samog sebe, svoje uzbudjenje, svoje zadovoljstvo, svoj stid i sramotu, ispunjavali su mu nozdrve, govorili mu jasno i nedvosmisleno ko je i sta je. Ne, nije mogao, to je bilo previse! Cvrsto ga uhvativsi za kosu, njegov GOSPODAR se smejao: 'Oh, odjednom si fin, Srdjane? Odjednom si se setio da znas sta je to stid?' Otimao se onoliko koliko je mogao, osecajuci kako on tare svoj ud o njegovo lice. Miris je bio jos jaci, miris ga je opijao. 'Ne...', jecao je. 'Ne... ne mogu...necu' Brzo je zatvrio usta pre nego sto je mogao da iskoristi priliku. Osetio je kako ga je cimnuo za kosu, jako, grubo. 'Nisi se branio dok sam ti rasturao dupe. Onda ti se kurac dopadao, je li?' Onda ga je odjednom, bez najave osamario. Nije to bio jak udarac, ali je postigao pravi efekat. Srdjan je jos jednom postao svestan gde je i sta se desava. Nije imao izbora. Nije imao izbora, GOSPODAR je diktirao sta ce se ovde dogoditi i sta ce Srdjanu . Zato sto mu je on to dopustio. Zato sto je on na to pristao. Obraz mu je brideo od udarca ali krv mu se u lice pela najvise zbog ogromnog stida koji je osecao. 'Otvorices usta robe.' Sada je govorio mirno. 'Otvorices ta kurvinjska usta i progutaces ovu kurcinu ili ces zazaliti sto si me ikada upoznao!!!' Jos jednom ga je snazno cimnuo za kosu, podsecajuci ga na njegov polozaj. 'Nemam vise mnogo strpljenja za tvoje premisljanje, otvori ta jebena usta pre nego sto se razbesnim!' Drhteci, grcajuci od suza koje su navirale ispod poveza, Srdjan je, konacno porazeno otvorio usta. Uradio je to. Uradio je nesto zbog cega ce sebe prezirati, nesto zbog cega ce se sam sebe gaditi. 'Uhhh, tako, droljo, tako, progutaj tu kurcinu...' Stenjao je on, gurajuci svoj ukruceni ud u njegova usta. 'Dok sam te jebao bio si prava kurva, molio si me da te pokidam od kurca, a sada se pravis fin. Pokazi mi sada kakva si zaista drolja, pokazi mi kako volis kurac.' Srdjan - rob se gusio u suzama. GOSPODAREVO nabreklo, vrelo meso u ustima mu je otezavalo disanje. Nikada u zivotu jos nije bio u bespomocnijem polozaju: go, na kolenima, vezanih ruku i ociju sa muskarcem koji ga je iskoriscavao za sopstvenu nasladu. Nije bilo vremena da se pita kako i zasto je sebe doveo u ovu situaciju. Bio je tu. Svojom voljom. Bio je tu da bude upotrebljen kao najjeftinija kurva, da bude iskoriscen bez obzira na to da li pristaje ili ne. GOSPODAREVO stenjanje postajalo je sve glasnije sto je dublje prodirao u njegova usta. Rob je pokusavao da uzmakne, da pomeri glavu unazad, ali on ga je crvsto drzao za kosu obema rukama. 'Svidja ti se ovo?' pitao je. 'Svidja ti se da budes jeban u usta?' Rob je priguseno stenjao. Ne, hteo je da kaze, ne, ja nisam takav. Ali sve sto je izlazilo bili su jedva cujni jecaji. Onda je GOSPODAR izvadio svoj ud iz njegovih usta. rob poce pohlepno da guta vazduh. 'Odgovori mi!' naredio je. 'Da te cujem!!' Zasto? Zasto je to radio? Vec ga je potpuno podcinio svojoj volji, vec mu je radio sta god je hteo. Vec ga je pretvorio u svoju seksualnu igracku. Zasto je morao jos i da ga ponizava na ovaj nacin? 'ne...' prosaputao je. Ponovo ga je povukao za kosu. 'Ti bas uzivas da se igras sa mojim strpljenjem. Mogao bi da zazalis zbog toga!!' Osetio je kako ga udara po licu. Drzao je svoj ud jednom rukom i samarao ga je tom mesnatom batinom. Rob se otimao, bez uspeha. Nije bio u pitanju bol ili strah koliko ponizenje. Tretirao ga je kao najobicniju drolju. 'Da te cujem! Da te cujem, droljo!! Reci mi!!' ponavljao je, ne prestajuci da ga udara svojim udom po licu. 'DA!!!' vrisnuo je rob Srdjan. 'Da!!' Jedna rec, jedna rec izgovorena u samoodbrani, u pokusaju da sacuva ostatke dostojanstva koje je on sa takvim zadovoljstvom bacao u blato i gazio. Jedna rec kojom se predao, kojom se obavezao, kojom se samom sebi podsmevao. Prestao je da ga samara. Cuo je GOSPODARA kako tesko dise. Znao je da je to najvecim delom od uzbudjenja. Znala je koliko on u svemu ovome uziva. 'Ja cekam', saopstio mu je. Bes u njegovom glasu zamenila je veselost. Znao je da je odneo jos jednu pobedu. Uzivao je u njegovom porazu. 'Da...' ponovio je tiho. 'Da... volim... Volim kad...' Nije mogao to da izgovori. Ne... ne... Nije mogao. Zato... zato sto je... Ne... 'Volim kad me jebete u usta!' prostenjao je, postidjen, porazen. Osecao je kako mu medju nogama curi. 'Volim Vas kurac u svojim ustima, volim kada me jebete kao kurvetinu!' Izgovarao je reci dok mu je srce udaralo kao ludo a trbusni misici se grcili. U sebi je ponavljao da ove reci izgovara jer mu GOSPODAR nije ostavio nikakvog izbora. Ali... zasto, zasto mu je utroba drhtala od slatkih grceva? Zasto je medju nogama vlazio kao nikada do sad? Zato sto... zato sto je... zato sto je to bila istina? 'Dajte mi ga!' vikao je. 'Stavite mi kurac u usta, jebite me, molim Vas,GOSPODARU!!' Nije mogao da poveruje da sve to izgovara. Sa svakom izgovorenom recju osecao se sve ponizenijim, a to ponizenje ga je cinilo sve vlaznijom. Zar.. zar je sve to moglo da bude istina? Zar je on zaista ovo zeleo? Bujica opscenosti koju je Srdjan rob izgovarao prekinula se naglo kada ga je GOSPODAR grubo obema rukama uhvatio za kosu i povukao mu glavu unatrag. 'Kurvo!' smejao se glasno. 'Kurvetino! Znao sam da si kurvetina i sada ces da dobijes ono sto si zasluzio. Dobices kurcinu u usta tako duboko da ce ti oci ispasti!' Podesio je polozaj njegove glave a onda naredio: 'Pljuni!' Zatresao mu je glavu. 'Pljuni na njega! Osusio mi se od samaranja tvog kurvinjskog lica, hocu da pljunes na njega onako kako rade kurvetine kada hoce da im lakse udje!' Srdjan – rob vise nije razmisljao. Radio je ono sto mu GOSPODAR govorio. Iako nije mogao da vidi kroz povez, osecao je da se GOSPODAREV nabrekli ud nalazi ispred njegovog lica. Pljunuo je onako kako mu je GOSPODAR naredio. 'Tako, kurvo, tako', stenjao je on trljajuci svoj ud o njegovo lice, razmazujuci njegovu pljuvacku. 'Nemas pojma koliko si me sada napalio.' Stideo se Srdjan. Stideo se sebe. Stideo se sto su ga GOSPODAREVE reci jos vise uzbudile. Sto su ucinile da se za trenutak oseti... ponosnim. Onda mu je ponovo ugurao svoje meso u usta. Sada je bio jos grublji, nestrpljiviji. Drzao ga je obema rukama za kosu i dahcuci ulazio sve dublje u njegova usta. Srdjan rob je grcao i stenjao dok je GOSPODAR prodirao, koristeci trenutke GOSPODAREVOG povlacenja da uzme vazduh. 'Tako, droljo, tako, progutaj ga, progutaj tu kurcinu, budi dobra kurva'. Njegove uvrede nisu prestajale ni za trenutak. Srdjan rob je iznenadjeno shvatio da je refleksno pocela da pokrece glavu u skladu sa GOSPODAREVIM pokretima. Kada bi GOSPODAR prodirao, rob bi kretao prema njemu, docekivao ga. Tako ce ga brze dovesti do kraja, rekao je sebi. Tako ce se sve ovo pre zavrsiti. Nije bilo lako, jer je on bio veliki i grub i nestrpljiv i gurao mu je svoj nabrekli glavic u grlo, cineci da se on zagrcne i terajuci mu suze u oci. Onda je izlazio do samog kraja, doticao mu glavicem natekle usne, pa se onda ponovo zarivao u njega. Ovo, pomislio je, ovo sam zeleo? Da li sam zaista ovo zeleo, pitao se dok ga je GOSPODAR bestidno vredjao i iskoriscavao. Da li sam zaista zeleo da budem upotrebljen na ovaj nacin? Vezan, bespomocan, nateran da govorim opscenosti, jeban u usta... Ali dole... dole... Dole je curio, dole je vrteo kukovima u vazduhu, dole, dole nije imao dileme. Da, dole je znao, ovo, bas ovo je zeleo. A onda je GOSPODAR izasao iz robovih usta. 'Kurvetino, vidim koliko si se napalio, vrtis dupetom kao kucka u teranju.' Ne... Ne... 'Sad cu da te jebem ponovo otpozadi!' objavio je. Cak i da je mogao da se odbrani, rob je sada bio u delirijumu. Medju nogama je goreo od zelje dok ga je svog obuzimao uzasan stid od svega sto je rekao, ucinio ili pomislio. Ali izbora ionako nije bilo. Robovi okovi su ga i dalje drzali potpuno u GOSPODAREVOJ vlasti. On se namestio iza njega. Pogurao ga je napred tako da je sada rob visio na lancu kojim sumuj ruke bile vezane, dok mu je straznjica bila odignuta dovoljno visoko da GOSPODARU omoguci nesmetan ulazak. Trgnuo se kada je zavukao prste u njega. 'Kako si mokar!' smejao se. 'Kako si napaljen robe! I jos tvrdis da nisi drolja!' Rob je stiskao oci cvrsto da zaustavi suze. GOSPODAREVI prsti u njemu, njegovi prsti koji su ga ispipavali i istrazivali kao komad mesa, njegove reci koje su ga vredjale, ali najvise njegovo sopstveno uzbudjenje, njegova nesavladiva zelja koja mu je u ovom momentu mracila um i terala ga da izdize karlicu i izaziva GOSPODARA da ga uzme, robova zelja je istovremeno cinila da sebe mrzi, da sebe prezire. 'Ohhhhh, toooo...' zajecao je i sve misli su bile izbrisane kada je GOSPODAR prodro duboko u nju. Utroba mu se grcila od zadovoljstva dok je GOSPODAR izlazio i zarivao se natrag, sve dublje i dublje. Nikada nije bilo ovako, ne nikada, ovako, na kolenima, otpozadi, sa rukama cvrsto stegnutim koznim lisicama, nikada, samo u snovima i fantazijama namracnijih noci koje sebi ujutro nije smeo da prizna. Vrteo je kukovima, nabijao se svom snagom na njega svaki put kada bi se zario u roba. Zeleo je samo da ponovo svrsi, da oseti olaksanje. Kasnije, kasnije ce moci da razmislja o svemu, kasnije. 'Ne mogu da verujem kakva su kurvetina, Srdjane', govorio mu je njegov GOSPODAR dok se ritmicki zarivao u robovu utrobu. 'Ne mogu da verujem koliko si napaljen i vlazan. Svidja ti se da te ovako jebem, kao kucku, je li?' Ne, pomislio je, ne. 'Da!!' vristao je naglas. 'Da! Jebite me, jebite me, molim Vas, jace, molim Vas!!' Samo jos malo, samo jos malo, molim te, samo jos malo i svrsicu, samo jos... Kada je izasao iz njega, Rob je zacvileo kao dete kome su oteli omiljenu igracku. Ne, nemoguce, nije mogao biti gotov, ne sada, ne... Vrteo je bespomocno kukovima, pokusavajuci da sebe dovede do vrhunca, svestan da je GOSPODAR to mogao da vidi, svestan da ce mu se podsmevati. Umesto toga, osetio je njegove sake na svojoj straznjici, kako je cvrsto hvataju i razmicu mu bedra. 'Sada ces da ga dobijes onako kako si zasluzio', zarezao je. Rob nije imao vremena da razmislja o tome sto je rekao. Zaustio je da ga pita ali u tome ga je prekinuo ostar bol. On je... On... 'NE!' vrisnuo je. 'Ne!!! Necu to, ne, MOLIM VAS!! Ne mogu , ne, molim vas!!!' 'Kurvetino!!!' viknuo je GOSPODAR. 'Samo me jos vise palis kada tako molis!!' Rob se otimao, cimao lanac usecajuci kozne okove duboko u kozu svojih zglobova, preklinjao ga, ali bez uspeha. Ne ovako... samo ne ovako... 'Ne, molim vas, preklinjem Vas... ne... necu, ne mogu ...' Onda je GOSPODAR izasao iz njega, za trenutak mu dajuci nadu da je odustao. A tada je osetio kako trlja svoj ud o njegove strahovito vlazne usne (i, pun stida, zadrhtao od zadovoljstva), osetio je kako ponovo pljuje medjunjegove usne. Ponovo je postavio penis na robova usta, cvrsto ga uhvatio za kosu i zatim se kao zver, svom snagom zario u njega roba. Rob je glasno vrisnuo kada je njegov kao kamen tvrdi ud usao duboko u usta. Bolelo je, ali ne onako kako se plasio, ne, vristao je od bespomocnosti, od ponizenja, od stida. Stida sto ga uzima protiv njegove volje, sto ga uzima na silu, ponizavajuce, sto je njegovo sopstveno uzbudjenje, njegova sopstvena vlaznost omogucila da ga GOSPODAR uzme lakse nego sto je mogao i da zamisli. 'Uhh, kurvetino, kako si dobra , kako si jebeno dobra. '...... Ali jos vise... jos vise je roba palilo sto ga GOSPODAR je uzeo grubo, protiv njegove volje na najprljaviji nacin, kao najjeftiniju kruvu, onako kako se samo ponekad usudjivao da masta. Uzeo ga je potpuno, bez ostatka, lomeci njegovu volju, ne obaziruci se na njegove molbe i preklinjanja, ne obaziruci se na robov bol, ne interesujuci se za robovo zadovoljstvo. Rob je goreo u licu. Zar ovo, pitao se? Zar sam ovo trazio? Zar sam ovo ja? A kada je osetio njegove prste medju svojim guzovima, kada ih je ugurao, Rob je svrsio. Svrsio je jos jace nego prvi put. Svrsio je vristeci i boreci se za vazduh dok mu je on rastrzao straznjicu, potpuno gubeci kontrolu, dok mu je jednom rukom uvrtao strahovito ukrucene bradavice. Svrsio je vristeci od ponizenja i slasti i stida i slasti i bola i slasti, najvece slasti koju je ikada upoznao. Svrsio je divlje tresuci kukovima dok mu se utroba grcila, lomeci i sebe i njega strahovitim trzajima karlice. I samo sto je robov vrhunac poceo da splasnjava cuo je GOSPODARA kako potmulo rezi a onda je i osetio njegove mlazeve kako ga ispunjavaju. Trenutak kasnije izasao je iz njega. Osecaj praznine je bio cudan i postidjujuci za roba, pogotovo jer sumuj se trbusni misici i dalje nekontrolisano grcili od ogromnog zadovoljstva. Mogao je da oseti kako se on trese, dok je radio rukom a onda su vrele kapi GOSPODAREVOG semena pocele da padaju po njegovoj straznjici, ledjima... Jedan mlaz zavrsio je cak u robovoj kosi. Bio je gotov, doveo ga je do vrhunca, doveo ga je do orgazma, kao dobra kurva. Kao prava kurva. Nisu nista govorili jedno vreme. Onda je osetio kako se lanac opusta. Umoran, slomljen sa zahvalnoscu se opruzio na podu. Nije mogao da razmislja. Nije zeleo da razmislja. Samo je zeleo da se odmori. Da se smiri. Onda... njegove ruke. Otkopcao je kozne lisice, bio je slobodan. Smakao mu je povez sa ociju. Otvorio je oci. Svetlo, iako priguseno, bilo je prejako. Zatreptao je, trudeci se da dovede sliku u fokus. Da dobro pogleda krupnog, misicavog GOSPODARA koji ga je uzeo, ponizio, iskoristio, slomio i koji mu je... doneo zadovoljstvo o kakvom je samo mastao. Bacio joj je robu odecu u lice. 'Oblaci se i gubi se!' naredio je, sada potpuno nezainteresovan za roba. 'Ja...' prosaputao je 'Cuo si sta sam rekao.' Glas mu je bio hladan, dok je prikupljao svoju odecu sa poda. 'Oblaci se i gubi mi se s ociju!' 'Ne... Ja...' rob je mogao samo da sapuce. Grlo mu se stezalo. Sada, sada kada je sve bilo gotovo, sada, sada je osecao neki nepoznati strah. 'Znas gde su vrata, robe.' Rekao je penjuci se uz stepenice. 'Upotrebi ih. I ne javljaj mi se. Ja cu ti se javiti kada ja to budem zeleo.' robe je plakao. Plakao je dok je papirnim maramicama pokusavao da ukloni njegovo sasuseno seme sa svoje koze. Dok je navlacio odecu i pokusavao da popravi frizuru. Nije bilo mnogo koristi, znao je da ce taksisti i svim prolaznicima na ulici izgledati kao prostitutka koja se vraca sa posebno teskog posla. Plakao je jer je znao. Znao je da je ovo zaista bilo ono sto je zeleo. Plakao je jer je znao da ce i sutra ovo isto zeleti. Jer je znao da ce zeleti da ponovo bude vredjan, ponizavan i uzet kao najprljavija drolja. Penjuci se uz stepenice pogledao je kroz vrata toaleta, dok mu je GOSPODAR, okrenut ledjima mokrio. Zaustio je da mu se obrati a onda stao. Nema svrhe, nema svrhe, rob, je rekao sebi. GOSPODAR ce se javiti. Javice se ako bude zeleo. Javice se ako si bio dovoljno zainteresovan za roba. Tiho, da ga ne uznemiri, nastavio je uz stepenice, vadeci telefon iz tasne. Nadao se da ce u ovo doba noci taksisti biti svejedno kako njegov putnik izgleda.

Komentari

Comment Icon

............

Posted by: nastasja at 2009/07/02, 17:08
Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu